Je li psihijatrija znanost ili moderno lice pseudoznanosti?

Kritički osvrt na povijest, metode i kontroverze psihijatrijske prakse

Psihijatrija, kao medicinska disciplina koja se bavi dijagnosticiranjem i liječenjem mentalnih poremećaja, desetljećima je obavijena velom znanstvene autoritarnosti. No, pod tom površinom kriju se brojna pitanja o njezinoj vjerodostojnosti, metodologiji i etici. Može li se psihijatrija, s obzirom na njezinu povijest i suvremene metode, uopće smatrati znanstveno utemeljenom granom medicine? Ili se, s pravom, može nazvati modernim licem pseudoznanosti?

Povijest mračnih praksi: od lobotomije do političkih zloporaba

U 20. stoljeću psihijatrija je bila izravno odgovorna za brojne neetične i brutalne metode liječenja. Lobotomija, odstranjenje dijelova mozga radi "smirivanja" pacijenata, provodila se tisućama puta, često bez pristanka pacijenata i s razornim posljedicama. Elektrošok terapije su se koristile bez anestezije, a institucije za mentalno oboljele bile su zatvorske ustanove u kojima su ljudi bili izloženi nehumanim uvjetima.

U totalitarnim režimima, posebice u Sovjetskom Savezu, psihijatrija je služila kao alat političkog progona. Disidenti su dijagnosticirani kao "paranoidni" ili "shizofreni" samo zato što su se protivili sustavu. To je rezultiralo prisilnim hospitalizacijama, izolacijom i kemijskom kastracijom.

Dijagnoza bez biologije: znanstvena utemeljenost pod upitnikom

Za razliku od drugih medicinskih disciplina, psihijatrija gotovo nikada ne koristi objektivne metode za dijagnozu. Ne postoji krvna pretraga, snimka ili laboratorijski test koji može potvrditi depresiju, shizofreniju ili anksioznost. Umjesto toga, dijagnoze se temelje na subjektivnim procjenama, upitnicima i promatranju ponašanja.

Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja (DSM), koji koristi većina psihijatara, mijenja definicije bolesti glasovanjem. Homoseksualnost je, primjerice, bila klasificirana kao mentalna bolest sve do 1973. godine. Ako se bolest može ukloniti glasanjem, postavlja se pitanje - je li uopće bila bolest?

Farmaceutska industrija i komercijalizacija duševne patnje

Psihijatrija je danas duboko povezana s farmaceutskom industrijom. Lijekovi se propisuju u rekordnim količinama, često bez jasnih indikacija i bez sveobuhvatne terapijske podrške. Antidepresivi, antipsihotici i stabilizatori raspoloženja predstavljaju milijarde dolara vrijedan biznis.

Farmaceutske kompanije financiraju većinu istraživanja u psihijatriji, utječu na nastavne planove na medicinskim fakultetima i imaju snažan utjecaj na regulatore. Rezultat je pretjerano liječenje, stvaranje ovisnosti o lijekovima i zanemarivanje socijalnih, ekonomskih i egzistencijalnih uzroka psihološke patnje.

Granica između "normalnog" i "nenormalnog" - tko odlučuje?

Psihijatrija sve češće patologizira ponašanja koja su nekada bila smatrana dijelom ljudske raznolikosti. Djeca s viškom energije postaju ADHD slučajevi. Tuga zbog gubitka bliske osobe dijagnosticira se kao depresija. Introverzija postaje anksiozni poremećaj. Uloga kulture, konteksta i individualne raznolikosti biva zanemarena u korist standardiziranih protokola.

Tko ima pravo odlučivati što je "normalno"? Psihijatrija često djeluje kao produžena ruka sustava kontrole - uklanjanje "neprilagođenih" i "problematičnih" pojedinaca iz društva.

Ljudska prava i prisilno liječenje

Prisilne hospitalizacije, vezivanje pacijenata, ubrizgavanje lijekova bez pristanka - sve su to prakse koje se i danas provode. Iako se predstavljaju kao "nužne za zaštitu pacijenta i zajednice", one vrlo često krše temeljna ljudska prava.

Brojne međunarodne organizacije za ljudska prava, uključujući UN-ovu Radnu grupu za mentalno zdravlje, pozivaju na hitnu reformu psihijatrijske prakse, naglašavajući potrebu za pristanak, alternativne terapije i ukidanje prisilnih metoda.

Alternativni pogledi: post-psihijatrija i psihosocijalni pristupi

Sve veći broj stručnjaka poziva na napuštanje tradicionalne psihijatrije i razvoj "post-psihijatrijskog" modela koji se temelji na empatiji, kontekstu i socijalnoj pravdi. Umjesto fokusiranja na simptome i medikamente, naglasak se stavlja na sluh, dijalog i podršku.

Psihoterapija, art-terapija, zajednički život, duhovni pristupi i aktivno sudjelovanje zajednice u liječenju pokazuju obećavajuće rezultate. Važno je prepoznati da duševna patnja ima duboke korijene u iskustvu, traumi i nepravdi, a ne samo u "kemijskoj neravnoteži mozga".

Zaključak: Znanost na raskrižju - vrijeme za novu paradigmu

Vrijeme je za novu paradigmu mentalnog zdravlja - onu koja poštuje čovjeka, traži uzroke u društvu, a ne samo u neuronima, i koja liječi slušanjem, suosjećanjem i slobodom, a ne prisilom i tabletama.

Psihijatrija, unatoč svojim znanstvenim pretenzijama, i dalje pati od duboke metodološke krize, povijesnih zloporaba i trajne etičke ambivalentnosti. Njezina povezanost s farmaceutskim industrijama, oslanjanje na subjektivne dijagnoze i sustavno ignoriranje šireg društvenog konteksta dovode do sve glasnijih poziva na radikalnu reformu – ili čak potpunu dekonstrukciju postojećeg modela.

Suvremena psihijatrija ne nudi rješenja, već dijagnoze. Umjesto da se bavi uzrocima ljudske patnje, ona ih patologizira i smješta unutar pojedinca, zanemarujući kapitalistički stres, egzistencijalnu izolaciju, digitalnu tjeskobu i kulturološki lom identiteta. Mentalna bolest postaje metafora za nemogućnost prilagodbe sustavu koji sam po sebi generira neljudske uvjete života.

Potrebna nam je nova paradigma koja će nadići binarnu logiku "normalnog" i "nenormalnog", i koja će odbaciti reduktivni pogled na čovjeka kao biokemijsku mašinu. Umjesto represije i farmakološke kontrole, nužno je otvoriti prostor za dijalog, ljudskost i egzistencijalno razumijevanje. Psihijatrija mora prestati biti mehanizam kontrole i ponovno postati instrument oslobođenja – ako to uopće ikad bila.

U svijetu koji se sve više fragmentira pod teretom algoritama, nadzora i normativne prisile, postavlja se pitanje: Tko kontrolira umove, i čije definicije "zdravlja" zapravo branimo? Budućnost mentalnog zdravlja nije u još više lijekova – već u oslobađanju uma.

Ovaj članak objavljen je na portalu program.com.hr kao dio serije tekstova o preispitivanju autoriteta, znanstvenog dogmatizma i borbe za ljudsku slobodu.

Ovaj članak objavljen je na portalu program.com.hr kao dio serije tekstova o preispitivanju autoriteta, znanstvenog dogmatizma i borbe za ljudsku slobodu.