Biopolitička konstrukcija ludila: Mentalna bolest, nadzor i transhumanistička ideologija

Nastavak serije tekstova o psihijatriji i kritici suvremenih modela mentalnog zdravlja

Mentalna bolest nije neutralan medicinski fenomen. To je koncept koji je kroz povijest bio duboko oblikovan političkim interesima, ideološkim projektima i tehnologijama društvene kontrole. U ovom članku istražujemo kako se pojam "mentalne bolesti" konstruira i koristi u kontekstu biopolitike, nadzora i sveprisutne transhumanističke ideologije koja redefinira granice čovječnosti.

Što je biopolitika?

Biopolitika je pojam koji je razvio Michel Foucault, a odnosi se na praksu države i institucija da upravljaju životima populacije kroz regulaciju tijela, zdravlja i ponašanja. Umjesto izravne represije, moć se danas manifestira kroz "skrb" - nadgledanje, kategorizaciju i discipliniranje pojedinaca.

Psihijatrija igra ključnu ulogu u ovom procesu. Kroz dijagnoze, klasifikacije i terapije, ona ne samo da "liječi", već i definira što je prihvatljivo ponašanje, a što odstupanje koje zahtijeva korekciju.

Mentalna bolest kao društveni konstrukt

Zašto se tuga proglašava depresijom, a povučenost anksioznošću? Tko odlučuje da je nekonvencionalno mišljenje znak psihoze, a ne bunt protiv sustava? Odgovori na ta pitanja često nemaju veze s biologijom, već s društvenim normama i političkim interesima.

Psihijatrijska dijagnoza postaje alat za uspostavu društvene poslušnosti. "Ludi" su oni koji ne funkcioniraju u logici tržišta, autoriteta ili konformizma. Patologizacija otpora i raznolikosti omogućuje sustavima moći da uklone prijetnje bez izravne represije.

Tehnonadzor i digitalna psihijatrija

U digitalnom dobu, nadzor nad mentalnim zdravljem ulazi u novu fazu. Aplikacije za mentalno zdravlje, algoritmi koji analiziraju ponašanje na mreži, tzv. "digitalna terapija" – sve to omogućuje praćenje emocija, misli i reakcija u stvarnom vremenu.

Ova tehnologija se često prikazuje kao osnažujuća, no ona također služi kao alat prediktivne kontrole. Ako algoritam procijeni da ste "rizični", može vas automatski prijaviti institucijama, obitelji ili poslodavcu. "Prevencija" postaje forma anticipirane kazne, a sloboda mišljenja kolateralna žrtva.

Transhumanizam i kraj "normalnog" čovjeka

Transhumanizam je ideologija koja teži nadilaženju ljudskih ograničenja putem tehnologije – uključujući i emocionalna i mentalna stanja. U tom kontekstu, mentalna bolest se ne promatra kao posljedica iskustva, traume ili društvene nepravde, već kao "greška u kodu" koju treba ispraviti tehničkim sredstvima.

Kroz bihevioralne algoritme, neurološke implantate, genetske intervencije i farmakološku optimizaciju, transhumanizam nudi viziju budućnosti bez tuge, bijesa, melankolije – bez ičega "neefikasnog". Ali u toj sterilnoj viziji nema mjesta za ljudsku složenost, slabost i slobodu.

Kritika i potreba za novim paradigmama

Kritički pogled na konstrukciju mentalne bolesti nužan je kako bismo zaštitili pravo na različitost, otpor i osobnu autonomiju. Umjesto da ljude uklapamo u unaprijed zadane obrasce ponašanja, potrebno je graditi društvo koje razumije kontekst patnje i nudi solidarnost, a ne patologizaciju.

Borba za mentalno zdravlje ne smije biti alat za discipliniranje, već prostor za oslobođenje. Biopolitika, nadzor i transhumanizam ne mogu biti odgovor na ljudsku ranjivost – ona traži zajedništvo, empatiju i slobodu.

Ovaj članak objavljen je na portalu program.com.hr kao dio nastavka serije kritičkih tekstova o psihijatriji, znanosti i suvremenim oblicima kontrole.